Proslava župne svetkovine
08.09.2024
U subotu, 7. rujna proslavljena je župna svetkovina. Središnje misno slavlje predvodio je i propovijedao vlč. Krešimir Cervelin, mladomisnik i župni vikar u Župi sv. Anastazije u Samoboru, u koncelebraciji sa župnikom Damirom Bačunom te ostalom braćom svećenicima iz Trešnjevačkog dekanata i drugih susjednih župa. Na početku svoje homilije vlč. Cervelin osvrnuo se na riječi iz Knjige Mudrosti 'Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.'. „Draga braćo i sestre, upravo nam ovih nekoliko redaka iz Knjige Mudrosti, koje smo danas čuli na početku prvoga čitanja, možda ponajbolje opisuju ono što je kobne noći 1619. godine proživio sveti Marko Križevčanin, zajedno s dvojicom isusovaca – Stjepanom Pongraczem i Melkiorom Grodzieckim. Sve se to dogodilo nakon tri dana zatočeništva u kraljevskome dvoru u Košicama gdje im nisu davali niti jesti niti piti. Ovdje su i prolili mučeničku krv. Tijela su im bila bačena u iskopanu jamu te nisu imali niti dostojnoga ukopa.“, podsjetio je okupljene vjernike na život i mučenički put sv. Marka Križevčanina. Govoreći o svećeničkom pozivu svetoga Marka, posebno je istaknuo njegovu posvećenost u očuvanju jedinstva unutar Crkve. „Marko Križevčanin bio je gorljivi propovjednik i zauzimao se mnogo za jedinstvo Crkve, smatrajući svaki raskol od Crkve velikom zabludom. Sveti Marko tako nam je doista posvjedočio što znači ostati vjeran istinskome Kristovu nauku te, kako kaže Knjiga Mudrosti, u miru podnijeti mučeništvo i imati nadu punu besmrtnosti. Za njega je odlazak s ovoga svijeta značio sreću dolaska u krilo Oca nebeskoga.“, rekao je vlč. Cervelin. „Zanimljiva je činjenica kako evanđelisti često znaju napomenuti kome Isus u tome trenutku govori. Ponekad su to apostoli, ponekad učenici, ponekad i farizeji i pismoznanci s kojima raspravlja, ponekad obični ljudi – grešnici. No, Luka donoseći Gospodinove riječi koje smo čuli naglašava kako ih govoraše svima. Govori svim ljudima onoga vremena, govorio je i svetomu Marku Križevčaninu, ali govori i svima nama danas. Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.“, nadodao je propovjednik. Potaknuo je okupljene vjernike da žive po uzoru na sv. Marka Križevčanina. „Marko nije želio izdati Krista i njegovu riječ, jer on je onaj kojemu se zavjetovao da će ga slijediti do kraja. Znao je kako vrijedi umrijeti za Uskrsloga i da je svaka svjetska slava koju je mogao zadobiti, ništa prema mučeničkoj slavi koju ima kod Gospodina. Zato nam je posebno danas, draga braćo i sestre, važno biti zagledani u primjer Marka Križevčanina.“ U nastavku svoje homilije govorio je zabludama ovoga svijet. „Kao što često vidimo, u današnjemu svijetu mnogo je toga što nas želi odmaknuti od Gospodina i od njegove riječi. Zlo je ono koje se oko nas često zna vrlo dobro zaodjenuti i prerušiti pa nam samo sebe prikazuje, barem izvana, kao nešto dobro. Upravo nas tu sveti Marko potiče da promatramo ono istinsko Dobro, da ga poput njega pronalazimo u skrbi za one koji su najpotrebitiji naše pomoći. Takvi se nalaze negdje nama blizu, a možda čak i u našim vlastitim obiteljima.“ Ohrabrio je sve prisutne da, bez obzira na sve poteškoće u životu, nikada ne odustaju na vlastitom putu svetosti. „Kristova radosna vijest dotiče svakoga od nas – posebno nas koji smo danas ovdje – pa da možemo po primjerima svetaca, ne samo riječju, već i djelima svjedočiti njegovu spasenjsku poruku. Moguće je da ćemo često biti osporavani zbog toga i od nas će se zahtijevati prestanak vršenja istoga, no vidimo što nam poručuje vjera i život svetoga Marka Križevčanina. Možda ćemo i mi tako postati mučenici, ne u doslovnom smislu te riječi, ali tako ćemo uzeti svoj križ i nositi ga za Gospodina, ali i s Gospodinom. On je onaj koji nam je svojim križem pribavio spasenje, onaj koji je na drvu križa pobijedio smrt, a to je drvo postalo tako drvo života.“ Naglasio je da i nakon više od četiri stoljeća Markova mučeništva njegova svjetlost i dalje svijetli. Posebno se osvrnuo na njegovo pastoralno djelovanje, ali i ulogu na mnogim obrazovnim institucijama. „U arhivu u Rimu u papinskome kolegiju Germanicum et Hungaricum svojom je rukom zapisao na latinskom Marcus Stephanus Crisinus, Croata, Dioecesis Zagrebiensis – što će reći – Marko Stjepan Krizin (Križevčanin), Hrvat, Biskupija zagrebačka. Doista, „kao svoga“ časte ga mnogi narodi ovoga dijela Europe, no sam je sebe uvijek potpisivao Hrvatom.“, rekao je. „Neka nam lik svetoga Marka Križevčanina uvijek svijetli da po njegovu primjeru i pomognuti njegovom zagovoru možemo svjedočiti svoju vjeru u Gospodina u svojoj svakodnevici, kako riječima tako i djelima.“, zaključio je vlč. Cervelin. Po završetku misnog slavlja, svoju je zahvalu okupljenim vjernicima i braći svećenicima izrekao župnik, a nakon svete mise vjernici su imali priliku častiti moćnik s relikvijama sv. Marka Križevčanina. U trodnevnoj duhovnoj pripravi svete mise su predslavili: vlč. Vedran Jakić, mladomisnik i župni vikar u Župi Uznesenja BDM u Mariji Bistrici, vlč. Antonio Štengl, mladomisnik i župni vikar u Župi sv. Vida Mučenika u Brdovcu te vlč. Filip Pranjić, mladomisnik i župni vikar u Župi Svete Obitelji u Zagrebu i u Župi sv. Jeronima u Zagrebu - Maksimir.
